Zdrav okoliš – zdravi ljudi

Neke od ljudskih građevina se ističu više nego ostale. Pojedine se smatra svjetskim čudima, poput Keopsove piramide, dok su druge vidljive iz svemira, poput Kineskog zida. I danas postoje jednako upečatljive građevine, moderna čuda. Najviša zgrada svijeta je Burj Khalifa (Dubai) sa nevjerojatnih 828 metara visine. Najveća zgrada svijeta je New Century Global Centre (Kina), trgovački centar površine veće od 1 750 000 metara kvadratnih ili 433 hektara. Najskuplja zgrada svijeta je džamija Masdžid al-Haram (Meka, Sudijska Arabija), za koju se tvrdi da je potrošeno zapanjujućih 100 milijardi dolara. Koliko god građevina bilo ili kategorija po kojima ih dijelimo, teško se može reći koja je za život najudobnija građevina svijeta, ipak, nema nam važnijeg kriterija od ovog. Ovaj članak će se usmjeriti na odnos arhitekture i dizajna na mentalno zdravlje čovjeka i na jedan neobičan sindrom – sindrom bolesne zgrade.

U našim životima, poslu, odrastanju i kretanju gradom i građevinama, postoje prostori koji nas privlače i osvježavaju, koji u nas unose mir i ugodu, a postoje i oni suprotni, koji u nama izazivaju nemir, neugodu i odbojnost. Možda ne znamo uvijek koji je tome razlog, no čini se da niti u struci dugo nije bilo konkretnih odgovora. Jedan od razloga je u tome što nema jedinstvene struke koja je zadužena za ovo područje. Radi toga je interdisciplinarnom suradnjom nastalo područje neuroarhitekture. Ukratko i pojednostavljeno, ona proučava kako uređeni svijet oko nas utječe na nas iznutra, na naše emocije, misli i ponašanje. Jedna od spoznaja pojašnjava da su za ljudski um poticajnije, a onda u doživljaju i ugodnije, arhitektonski raznolike vizure. U praksi se to lako može shvatiti ako znamo da krećući se gradom ili unutar neke građevine, priličan osjećaj neugode može biti izazvan jednolikim ili loše organiziranim krajolikom koji nas dovodi u stanje dezorijentacije i izgubljenosti. Kao ljudska bića mi težimo upravo suprotnom, redu i skladu, od fizičkih prostora pa do složenijih područja, poput prijateljstava, romantičnih odnosa ili smjera kojim u životu idemo. Zanimljivo je i da se čovjek ugodnije osjeća u prostorijama zaobljenih linija i nježnih kontura nasuprot onima oštrih, pravokutnih linija. Tako je bar istraživanje pokazalo, za sve, osim za studente dizajna. Oni su pak preferirali obrnuto.

No, važnost urbanog dizajna daleko nadilazi samo oku ugodan estetski dojam. Prema jednoj od teorija, spomenuta raznovrsnost i složenost prirodnih okoliša djeluje poput melema na naš um. Cjelovitim pristupom u planiranju i gradnji ostvaruje se dobrobit na raznim područjima života, koja onda opet dovodi do zdravijih pojedinaca i zajednica. Kao jedan od pozitivnih primjera poželjnih gradova za život s blagotvornim utjecajem na čovjeka se navodi kanadski grad Vancouver. Ono što ga čini poželjnim i zdravim mjestom za život je obilje zelenih površina i gradski propisi kojima se pri gradnji stanovnicima osigurava da imaju nesmetan pogled na okolne planine, šume i ocean, a ne da žive u sjeni gradske džungle. Nalazi jednog od istraživanja pokazuju kako su čak i među rizičnijim skupinama građana bolesti bile rjeđe u područjima s mnogo zelenih površina. Ova područja (poput parkova, šuma, šetnjica) odnose dio stresa koji sa sobom nosi život u urbanoj okolini.

Nažalost, dosadašnjom, ali i današnjom gradnjom se globalno govoreći rijetko kad obraća pažnja na plansku i namjernu prilagodbu prostora ili građevina u svrhu poboljšanja mentalnog zdravlja. Napredci ipak postoje i dolaze iz ranih razloga. Vođeni nastojanjem da izbalansiraju klimatske promjene i dobrobit svojih stanovnika gradovi se okreću dizajnu usmjerenom na čovjeka, što, između ostalog, uključuje zelenu gradnju i vraćanju prirode u urbanu sredinu. Istraživanje provedeno u sklopu jedne Harvardske institucije pokazuje kako su stanovnici zelene gradnje bili uspješniji na testovima umnih sposobnosti od stanovnika uobičajene gradnje. Osim toga, imali su manje simptoma koji se povezuju uz sindrom bolesne zgrade.

Budući da izgrađeni okoliš u kojem živimo može imati pozitivan utjecaj na naše zdravlje, moguće je da ima i negativan utjecaj. Četiri su važna aspekta – primjerena temperatura prostora, kvaliteta unutarnjeg zraka, dovoljna količina prirodnog svijetla i zvučna izolacija. Ako neki ili svi od ovih aspekata nisu usklađeni to se može negativno odraziti na naše zdravlje što se manifestira u obliku sindroma bolesne zgrade. Simptomi uključuju kašalj, napetost u prsima, bolove u mišićima, trnce, nadražene oči/kožu, lošije opće raspoloženje, glavobolju, probleme s koncentracijom radi visoke koncentracije ugljičnog dioksida, umor, mučninu i druge simptome. Zanimljivo je da se pojedini ili više ovih simptoma javljaju kad je osoba svakodnevno izložena nekoj prostoriji ili području zgrade, a nestaju kad osoba napusti te prostore. Življenje ili rad u ovakvim okolnostima predstavlja kronični izvor stresa, a kronični stres negativno djeluje na naše psihičko i fizičko zdravstveno stanje. Na primjer, prirodno prozračivanje ima bolji učinak na ljudsko zdravlje nego korištenje klimatizacijskog sustava. Spomenuta Harvardska studija navodi kako su stanari zelene gradnje uz kvalitetnu ventilaciju, uživali i prednost optimalnih temperaturnih uvjeta. Uz to, izlaganje dnevnom svjetlu ili umjetnoj rasvjeti obogaćenoj plavim svjetlom, koje najbolje oponaša prirodno svijetlo, bilo je povezano s boljom kvalitetom spavanja.

Jasno je da mjesta u kojima živimo, odnosno izgrađeni okoliš, ima direktne i indirektne efekte na mentalno zdravlje. Osim do sad navedenih efekata, nedovoljno izlaganje prirodnom svijetlu povezano je i s potencijalnom pojavom depresivnih simptoma. Radi smanjenja količine dnevnog svijetla zimi kod dijela ljudi može se razviti sezonska ili zimska depresija. Nju se često tretira upravo terapijom svijetlom.

Jedan od posrednih efekata okoliša u kojem živimo na nas je putem utjecaja na socijalnu sferu, poput prenapučenosti gradova ili stambenih prostora. Istraživanja pokazuju da odrastanje u gradskoj sredini dvostruko povećava šanse za razvoj shizofrenije. Glavnim razlogom se smatra „društveni stres“ uzrokovan paradoksalnom izolacijom – živimo među tisućama ili milijunima  ljudi koji su nam stranci, što je za čovjeka sasvim neprirodno okruženje. Cilj urbanog dizajna i uređenja je stvoriti mjesta, javne prostore ili institucije koja spajaju ljude umjesto da ih razdvajaju, koji potiču ljude da se osjećaju ugodno u svom okruženju kako bi potaknuti time lakše i spremnije uspostavljali kontakte s drugima.

Bez obzira u kojem kraju svijeta, gradu ili kvartu živimo možemo se sami pobrinuti za blagodati zelene gradnje prije nego ona postane standard. Aktivna briga o biljkama povezana je s reduciranjem psihološkog i fiziološkog stresa, dovodi do snižavanja krvnog tlaka uz prisutnost osjećaja ugode, smirenosti i opuštenosti. Već i jedna biljka  u našem prostoru je dovoljna za početak. Uz to, ljubaznim ophođenjem s drugima stvaramo ugodnu atmosferu u kojoj je poželjno živjeti, osjećamo se sigurnijima i stranci nam postaju manje strani.

Korištenjem stranice www.zzjz-zz.hr pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne. Više o kolačićima

Skip to content