Zašto je važno govoriti o mentalnom zdravlju trudnica i majki?
Istraživanja pokazuju da 1 od 5 žena razvije mentalne poteškoće tijekom trudnoće ili nakon porođaja. Ukoliko se mentalne poteškoće ne prepoznaju i ne tretiraju mogu nastati kratkoročne i dugoročne posljedice za majku, dijete, obitelj ali i društvo u cjelini.
Također, važno je govoriti o navedenoj temi i kontinuirano educirati društvo jer generalno postoji stigma oko mentalnih poteškoća, a posebno postoji stigma oko mentalnih poteškoća trudnica i majki. Treba napomenuti da je čak i u zdravstvenom sustavu to često zanemaren i podcijenjen problem. Kao posljedica toga čak 75% žena koje se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja u toku trudnoće često ne dobije odgovarajuću pomoć jer problemi nisu niti prepoznati ili su prepoznati ali ih nisu usmjerili na adekvatno mjesto gdje bi mogle dobiti pomoć.
Što su uzroci mentalnih problema u trudnoći i nakon porođaja?
Iako su trudnoća i porod prirodni procesi te najčešće predstavljaju razdoblje velike sreće i ispunjenja za većinu žena, treba naglasiti da je to istovremeno period u kojem žena doživljava intenzivne promjene koje povećavaju ranjivost za razvoj mentalnih poteškoća.
Kako bismo mogli razumjeti zašto se u tom periodu događaju određene mentalne poteškoće ( i to u većem broju slučajeva nego u populaciji) korisno je sagledati biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja. Prema tom modelu mentalno zdravlje se shvaća kao sustav složenih interakcija između bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika koji utječu na mentalno zdravlje pojedinca. Biološki čimbenici se odnose na genetiku, hormone, metabolizam i imuni sustav. Psihološki čimbenici obuhvaćaju strategije suočavanja, prethodna životna iskustva, osobine ličnosti itd. Socijalni čimbenici se odnose na socijalnu podršku, socioekonomski status, kvalitetu obiteljskih odnosa itd.
Trudnoća i razdoblje nakon porođaja period je kada žene prolaze kroz intenzivne promjene i na biološkom i na psihološkom i na socijalom planu.
Sve promjene koje se kod žena događaju su adaptibilne tj. one se događaju kako bi osigurale normalan razvoj ploda i pripremile organizam za porod i dojenje i za novu socijalnu ulogu te se smatraju normalnima i pozitivnima. Međutim, ono što se istovremeno događa u tijelu žene predstavlja izlazak organizma iz ravnoteže (homeostaze) i to može predstavljati rizik za razvoj mentalnih poteškoća.
U periodu trudnoće i poroda organizam se reorganizira i događaju se promjene svih fizioloških sustava i to redom:
- hormonalne promjene su naročito izražene te se trudnoća često naziva i „hormonalna oluja“
- imunološki sustav se mijenja jer imunitet žene mora istovremeno nju zaštitit te prepoznati i razviti toleranciju na plod, a ta prilagodba može utjecati i na razvoj mentalnih poteškoća
- mikrobiom tj. crijevna mikroflora ima važnu ulogu u našem mentalnom zdravlju te su poremećaji u mikrobiomu povezani su s anksioznošću i depresijom, a trudnoća mijenja sastav crijevne mikrobiote te može povećati rizik za razvoj mentalnih poteškoća
- mozak se anatomski mijenja u trudnoći zato da bi se žena pripremila za porođaj i brigu za dijete, međutim neke od regija mozga koje se mijenjaju su također uključene i u poremećaje raspoloženja i druge mentalne poremećaje
Sve navedene promjene dovode organizam do privremene neravnoteže te je cilj da se organizam ponovo presloži i dovede u ravnotežu. Ukoliko se to ne dogodi te su uz to prisutni određeni nepovoljni vanjski čimbenici može doći do mentalni poteškoća.
S kojim poteškoćama se žene susreću?
Iako se u medijima najčešće piše i govori o postporođajnoj depresiji treba reći kako za buduću majku ranjivost za razvoj mentalnih poteškoća počinje već u samoj trudnoći te je stoga točnije govoriti o peripartalnom razdoblju ranjivosti koje u psihologijiobuhvaća 9 mjeseci trajanja trudnoće i do 12 mjeseci nakon poroda.
Poteškoće s kojima se žene susreću u tom periodu:
- „Baby blues“ tj. postporođajna tuga koju doživi 50% do 80% majki te traje prvih 10 dana nakon porođaja, a od 3. do 5. dana su simptomi najizraženiji.
Od simptoma se javljaju tuga, umor, izmjena ushićenja i sreće te tuge. Ne zahtjeva tretman, smatra se uobičajenom prolaznom promjenom. - Peripartalna depresija pogađa od 12% do 18% žena te traje i u trudnoći i nakon poroda. Glavni simptomi su umor i nedostatak energije te tjeskoba i briga oko djeteta, a javlja se i depresivno raspoloženje, osjećaj srama i krivnje te poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka. U ovom slučaju majke najčešće ne potraže pomoć zbog osjećaja srama i krivnje. Također, često se događa da žene nemaju uvid da su simptomi napredovali te je stoga nužna reakcija okoline u rješavanju problema.
- Peripartalni anksiozni poremećaj -o anksioznim poremećajima se manje govori u kontekstu trudnoće, a od specifičnih anksioznih poremećaja izdvaja se:
- Strah od porođaja koji može biti i na razini fobije – tokofobija koja jeposebno izražena kod prvorotkinja te pogađa njih 15%
- Generalizirani anksiozni poremećaj koji pogađa 4% majki, a obilježava ga strah od svega
- Opsesivno kompulzivni poremećaj kojipogađa 9% žena u trudnoći i 6% žena nakon poroda. Opsesije se najčešće odnose na dobrobit djeteta (npr. da beba ne ispadne iz ruku dok je drži), a slijede ih kompulzije (tj.rituali koji se ponavljaju) kako bi se smanjila tjeskoba i anksioznost koje izazivaju opsesije. Međutim, s vremenom opsesije se samo učvršćuju te problem postaje otporniji.
- Poremećaj hranjenja – specifično poremećaj s prejedanjem koji pogađa oko 5% trudnica
- PTSP nakon porođaja – traumatski porod doživi oko 25% žena, a njih 3% razvije i PTSP
- Postpartalna psihoza sejavlja u 1 do 2 slučaj na 1000 poroda. Od simptoma se javljaju halucinacije, neobične misli i neobična ponašanja koja okolina primjećuje te se javljaju nasilne misli prema sebi ili djetetu. Od majki koje imaju postpartalnu psihozu njih 4% njih počini infaticid te je stoga potrebno neodgodivo psihijatrijsko liječenje.
Koje su posljedice poremećaja mentalnog zdravlja?
Postoje negativne posljedice na majčino tjelesno i psihičko zdravlje te postoji rizik za tzv. peripartalni suicid majke. Također, postoje posljedice i za dijete – naime snižena majčinska osjetljivost i responzivnost ima posljedice na kognitivni i socioemocionalni razvoj djeteta. Jednako tako odnos s partnerom trpi negativne posljedice, a zanimljiv je nalaz da majčina depresija ima puno veći utjecaj na interakciju oca i novorođenog djeteta nego očeva depresija te se čini da ja majka katalizator odnosno, moderator obiteljskih odnosa kada se obitelj prošiti čime njeno mentalno zdravlje postaje još važnije.
Kako pomoći?
Iako su programi koji su usmjereni na zaštitu mentalnog zdravlja trudnica i majki još u povojima postoji nekoliko ustanova kojima se možete obratiti za pomoć:
- Savjetovalište Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije te savjetovališta Zavoda u drugim županijama
- Zavod za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče pokrenuo je program za rodilje i majke „Postnatal“ kojem je cilj je prevencija, rano prepoznavanje psihičkih poteškoća koje se mogu pojaviti u postporođajnom razdoblju te njihovo liječenje. Program je namijenjen rodiljama i majkama djece do 2. godine starosti, a uključuje psihoedukativne grupe, psihoterapijski rad, tehnike relaksacije i učenje socijalnih vještina.