Trudnoća i nadolazeća majčinska uloga za žene predstavljaju period velikih promjena i prilagodbe, i mentalne i fizičke. Često je taj period „drugo stanje“, obilježeno sanjarenjem o djetetu, pozitivnim željama i nadama, brigom i potporom bliske okoline. Ipak, nije neuobičajeno da se u periodu trudnoće i neposredno nakon poroda kod žene jave poteškoće u obliku sniženog raspoloženja, zabrinutosti, anksioznosti, opsesivno-kompulzivnih simptoma, pa čak i psihoze.
Najčešći poslijeporođajni psihički poremećaji su:
Postporođajna tuga ili „baby blues“ se pojavljuje u prvom tjednu nakon poroda i manifestira se osjećajem tuge, tjeskobe, čestim plačem bez nekog vidljivog razloga te problemima u spavanju. Simptomi uglavnom nestaju nakon nekoliko dana i bez medicinskog liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocionalnom podrškom, prikladnom pomoći oko novorođenog djeteta i ostalih kućnih poslova. Prema istraživanjima pogađa gotovo 80 % majki.
Na poslijeporođajnu depresiju moramo posumnjati ako simptomi tuge i tjeskobe potraju i dulje od mjesec dana nakon poroda, te ako uočimo česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, kao i osjećaji krivnje i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Simptomi poslijeporođajne depresije mogu se javiti odmah nakon trudnoće, ali i do nekoliko mjeseci nakon poroda. Procjenjuje se da ovo stanje pogađa oko 10-15 % majki. Potrebno je javiti se liječniku.
Poslijeporođajna psihoza je najteži i najozbiljniji oblik poslijeporođajnog stanja koji pogađa jednu od 500 majki nakon poroda i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Simptomi uključuju izraženu nervozu i razdražljivost, zbunjenost, nesanicu, paranoidne ideje, haluciniranje, hiperaktivnost, ubrzani govor, a javljaju se uglavnom ubrzo nakon poroda, vrlo su intenzivni te mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Ne zna se točan uzrok nastanka ovih poremećaja, no smatra se da ga treba tražiti u hormonalnim promjenama koje se odgađaju tijekom trudnoće i neposredno nakon poroda. Na rizik za psihičke poremećaje nakon poroda utječe psihičko stanje žene koje je ona imala prije trudnoće i poroda te se rizik znatno povećava kada se radi o neželjenoj trudnoći, o manjku podrške od strane obitelji (nekompletna obitelj) te mladoj dobi trudnice.
Tijekom trudnoće i porođaja zbivaju se i brojni psihološki procesi prilagođavanja novim okolnostima. Stari obrasci razmišljanja se preispituju, mnogi i napuštaju, a najveći psihološki i hormonalni potresi događaju se u prvim satima nakon porođaja, koji i sam predstavlja često veliki napor i stres za tijelo i psihu žene. U tom emocionalno labilnom i fizički iscrpljenom stanju žena mora preuzeti vrlo tešku ulogu majke i relativno brzo se adaptirati. Iako psihološke promjene tijekom trudnoće najčešće omogućuju ženi da spremno dočeka majčinstvo, nov identitet žene kao majke istinski se počinje oblikovati tek nakon djetetova rođenja, kada majka može uspostaviti stvaran, a ne zamišljen odnos s djetetom. Stoga ne čudi, uzevši u obzir sve izazove koji su pred majkom, da poteškoće psihičke prirode padnu u „drugi plan“, izvan fokusa koji majka i članovi obitelji sada usmjeravaju na novopridošlog člana. Zato je iznimno važno da se simptomi poremećaja nakon poroda počnu pratiti još u rodilištu te se nastave pratiti u domu žene koja je rodila, uz procjenu i drugih rizičnih i zaštitnih faktora kao što su opće stanje žene, uvjeti u kojima žena živi te opća nastrojenost obitelji prema ženi i djetetu. Važno je da su članovi obitelji također informirani i svjesni da mogu potražiti pomoć ukoliko primijete promjene u raspoloženju i ponašanju majke, koji bi upućivali na neki od navedenih poremećaja.
Istraživanja pokazuju da tek svaka četvrta žena s poslijeporođajnom depresijom potraži pomoć. To znači da će tri od četiri žene prešutjeti svoje simptome i boriti se s problemom same. Najčešći razlog zašto žene ne traže pomoć jest što ne prepoznaju simptome, imaju strah od stigmatizacije i strah od potencijalnog oduzimanja djeteta. Često i u slučaju kada prepoznaju simptome smatraju da pomoć ne postoji ili da im nije dostupna. No, pomoći ima!
Ne možemo dovoljno naglasiti koliko su stav i podrška partnera i obitelji bitan faktor za očuvanje mentalnog zdravlje majke, a time i za dobrobit djeteta čiji je psihološki razvoj od prvoga dana usko vezan uz majku i odnos s njom. Sretna i zadovoljna, prisutna i uključena majka je preduvjet stvaranja zdrave privrženosti kod djeteta, koja je važna osnova svih njegovih budućih odnosa.
Zdravo psihološko okruženje vrlo je bitno za dijete i za majku stoga je potrebno to im i osigurati. Počnimo s prvom linijom zdravlja.
Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti