Djeca drugačije doživljavaju traumatske događaje i normalno je da u situaciji potresa iskuse vrlo snažne emocije prestrašenosti, zbunjenosti i nesigurnosti. Često se dogodi da djeca optužuju sami sebe za nešto loše što se dogodilo pa obratite pažnju na to i objasnite im da se nije potres dogodio zbog nekog njihova lošeg ponašanja. Također, djeca se ponekad teško izjašnjavaju o vlastitim emocijama jer ih ne znaju prepoznati ili imenovati, ponekad ih i zamijene pa nemojte inzistirati na razgovoru. No, emocije se mogu prepoznati iz njihova ponašanja, kod nekih se može odmah primijetiti promjena, dok je kod drugih tjednima ili mjesecima ponašanje uobičajeno, a tek naknadno počnu pokazivati problematično ponašanje. Sljedeći znakovi su česti kod djece koja pate zbog traumatičnog iskustva, te mogu pomoći roditeljima prepoznati problem i potražiti pomoć:
- mogu biti nemirniji nego inače ili imati agresivne ispade u ponašanju
- mogu biti nametljiviji nego inače ili češće plakati
- traže više pažnje ili potvrđivanja od strane odraslih kojima vjeruju
- zastrašujuća sjećanja postaju povezana sa zvukovima, prizorima i mirisima koji su bili prisutni u vrijeme traumatskog iskustva. Važno je podsjetiti djecu da se u tom trenu samo sjećaju zastrašujućeg iskustva koje se dogodilo, da se to ne događa sada.
Djeca i mladi uče kako reagirati promatrajući roditelje i sadržaj iz medija, na temelju tih informacija razvijaju vlastite načine suočavanja. Stoga, osvjestite vlastite reakcije, pazite što i na koji način govorite pred djecom te im ograničite pristup medijima u kriznim situacijama. Teško je kontrolirati što čuju i prepoznati na koji način o svim tim informacijama razmišljaju, kako ih doživljavaju, a ne možete se osloniti na odgovorno medijsko izvještavanje. Stoga u ovoj situaciji potresa i nužnosti izolacije provodite vrijeme s djecom kreativno i isključite medije.
U razgovoru o potresu pokušajte biti odmjereni – pustite ih da govore što su iskusili, no ujedno ih i potičite na vraćanje u uobičajeno funkcioniranje jer rutine im omogućavaju osjećaj sigurnosti i normalnost. Iako je uobičajena obiteljska rutina narušena zbog nužnosti poštivanja epidemioloških mjera, potrudite se uspostaviti novu rutinu u trenutnim okolnostima.
Pokušajte s nekim od sljedećih savjeta olakšati djeci suočavanje sa traumatskim iskustvom potresa:
- Razgovarajte s djecom o njihovim osjećajima kada god sami potaknu tu temu, dopustite im da raspravljaju o svojim strahovima i brigama, ne umanjujte njihove emocije
- Više nego inače im poklanjajte svoju pažnju kako bi im osigurali vrijeme i prostor da se izjasne
- Odgovarajte im jednostavno i iskreno, primjereno njihovoj dobi
- Pripremite se na objašnjavanje istih informacija više puta
- Budite sigurni da su svjesni kako nisu krivi zbog toga što se dogodilo
- Objasnite im da ni odrasli ljudi ne razumiju uvijek zašto se nešto događa, nemojte se bojati priznati da nešto ne znate i nemate sve odgovore
- Potrudite se pružiti što više podrške, ljubavi, razumijevanja, ponašajte se predvidljivo, najavite im planirane aktivnosti
- Potaknite ih na igru i fizičko kretanje