„Mirna Mrčela (29) spasila je od utapanja Josipa Šimića (43) u centru Zagreba. Dok su dva muškarca govorila da mu nema pomoći, Mirna je hrabro zaplivala u “jezero” u Miramarskoj.“
Navedeno stoji u opisu događaja koji su Mirni donijeli nagradu Ponos Hrvatske. Ovo djelo je svakako primjer prosocijalnog ponašanja motiviranog altruizmom.
Prema definiciji, prosocijalno ponašanje je bilo koje djelo počinjeno s ciljem ostvarivanja dobrobiti za drugu osobu, dok je altruizam želja za pomaganjem drugoj osobi čak ako i to pomaganje podrazumijeva gubitak za osobu koja pomaže. Gubitak može biti i u obliku rizika kojem se osoba izlaže, kao što je to u ovom slučaju opasnost za vlastiti život. Takav čin u sebi svakako uključuje empatiju – sposobnost uživljavanja u stanje druge osobe i doživljavanja događaja i osjećaja na način na koji ih ta osoba doživljava. Kad s nekime empatiziramo, onda smo mu spremniji pomoći i to na ovakav, potpuno nesebičan način. No postoje i drugi razlozi koji nas potiču na to.
Neki tvrde da je jedan od razloga nečija altruistična ličnost, što može pojasniti dio toga, ali ne daje odgovor na sve. Tako je uočeno da postoji utjecaj raspoloženja na pomaganje, kako pozitivnog tako i negativnog. Kad smo dobro raspoloženi spremniji smo pomoći drugima jer nas takvo raspoloženje potiče da smo usmjereni na pozitivno u životu, čime nam osoba u nevolji neće biti smetnja koju zaobiđemo na cesti, nego netko tko zaslužuje pomoć. Uz to, nastojimo se ponašati sukladno pozitivnome raspoloženju, što uključuje pomaganje. Zapravo da ne pomognemo nekome tad, sasvim sigurno bi se naše raspoloženje pokvarilo. Dobrima se smatramo kad činimo dobro, tako nas pozitivno raspoloženje usmjerava na naše vrijednosti i ideale, od kojih je altruizam jedna.
Zanimljivo je da smo spremniji pomagati i kad se osjećamo loše, kad smo negativno raspoloženi. Pritom značajan poticaj na pomaganje u nama izaziva osjećaj krivnje, i to gotovo u svim slučajevima. Ljudi vjeruju da će čineći dobro umanjiti osjećaj krivnje, da će onim dobrim što učine poništiti ono loše ili bar taj osjećaj. Tuga jednako tako može potaknuti čovjeka da pomogne nekome. Vjeruje se da motivacija proizlazi iz nastojanja da umanjimo ili uklonimo tugu i nelagodu. Kad nekome pružimo pomoć to dovodi do toga da se bolje osjećamo.
Jedan od čimbenika koji utječe na spremnost da se nekome pomogne je i broj promatrača koji svjedoči nekoj nesreći. Možda bi bilo za očekivati da što je više ljudi prisutno to je veća vjerojatnost da nam netko od njih pomogne. Stvarna situacija je zapravo potpuno suprotna. Što je više ljudi prisutno, to je manja vjerojatnost da će nam itko od njih pomoći. Ova pojava se naziva efekt broja promatrača.
Hoće li promatrač koji se zatekne na mjestu nesreće nekome pomoći ovisi o pet koraka:
- Potrebno je primijetiti događaj – u gužvi i žurbi većeg broja ljudi se lako može dogoditi da osoba niti ne primijeti da je nekome potrebna pomoć.
- Potrebno je protumačiti događaj kao nesreću – moguće je da izostane, pogotovo ako drugi ljudi oko nas ne djeluju zabrinuto pa je logična pretpostavka da je sve u redu.
- Potrebno je preuzeti odgovornost – moguće je da izostane jer što je više ljudi svatko od njih ima pretpostavku da će netko drugi pomoći, dolazi do difuzije odgovornosti.
- Potrebno je znati pružiti prikladan oblik pomoći – moguće je da izostane ako ne znamo kako pomoći.
- Potrebno je primijeniti odluku – moguće je da izostane ako se radi pomaganja izlažemo velikoj opasnosti ili se bojimo da nismo stručni pa ćemo napraviti i veću štetu.
Da bi ljudi pomogli potrebno je da bude prisutno svih pet koraka, ako neki od njih izostane tad će izostati i pružanje pomoći. Ovo pojašnjava zašto se događa da velik broj ljudi prisustvuje nekoj nesreći, ali nitko ili malo njih pomogne. Ako se vi sami nađete u nekoj nesretnoj okolnosti i potrebna vam je pomoć, a oko vas je veći broj osoba od koji vam nitko ne pomaže, obratite se nekome direktno, time će nestati ono raspršenje odgovornosti među promatračima po kojem misle – „bude već netko pomogao“.
Pročitate li priču Mirne Mrčele, lako ćete uočiti svih pet koraka koji su je doveli do donošenja odluke, kao i empatiju i altruizam u njenim riječima i postupku. Vrline joj krasi i samozatajnost.
„Iskreno, malo mi je neugodno zbog ovolike medijske pažnje. Ne bježim od novinara samo zato što mislim da su nam potrebne pozitivne priče nakon svega što smo proživjeli u ovoj godini.“
Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
(Temeljeno na: Aronson, Wilson, Akert – Socijalna psihologija)
(https://www.ponoshrvatske.hr/mirna-mrcela.html)