Kad govorimo o Svjetskom danu prevencije zlostavljanja djece, imamo pred sobom mnoštvo malenih, nevinih lica, kojima posvećujemo ovaj članak.
Zamišljamo odrastanje djece u ekonomski pravednim i poticajnim uvjetima, zamišljamo svijet bez ratnih sukoba, zamišljamo ideal u kojem bismo imali sretne obitelji, ispunjene ljubavlju. Zamišljamo da su djeca sita i da im je dostupna voda, obrazovanje, zdravstvena zaštita.
Podatak da troje od četvero djece u svijetu (u brojkama to je oko 300 miliona djece) u dobi od 2-4 godine, redovito trpi fizičku kaznu od ruke roditelja ili odgajatelja, poziva na uzbunu.
Danas je poznato iz niza istraživanja da posljedice zlostavljanja i zanemarivanja mogu ostaviti dugoročne ožiljke na psihičkom i fizičkom zdravlju, mogu utjecati na neurološki razvoj (konkretno na razvoj mozga) te posredno i na ekonomski i socijalni razvoju društva.
Dijete koje je pretrpilo neki oblik zlostavljanja u većoj je mjeri podložno tome da će i samo doprinjeti nastavku kruga zlostavljanja.
Stoga, svatko od nas može biti ona kap u moru savjesti, koja će se pobrinuti da do nikakvog zlostavljanja ne dođe.
Signali/simptomi na koje možemo obratiti pažnju ako sumnjamo da je neko dijete (bilo ili jest) izloženo zlostavljanju:
- Promjene u ponašanju djeteta (npr. ljutnja, agresija, neprijateljstvo, hiperaktivnost) ili promjene u školskom uspjehu
- Povlačenje od prijatelja ili izbjegavanje uobičajenih aktivnosti
- Depresivnost, bojažljivost, neočekivani strahovi ili iznenadni gubitak samopouzdanja
- Česti izostanci iz vrtića ili škole
- Pokušaj bijega od kuće
- Prkosno ponašanje i/ili pobuna protiv autoriteta
- Samoozljeđivanje ili još veće autodestruktivne tendencije
Sve su to stvari na koje možemo reagirati i oko kojih se možemo propitivati.
Za idealnu budućnost:
- Roditelje ćemo upisati u Škole roditeljstva, kako bi djeci osigurali privrženost i naučili djecu da je svijet sigurno mjesto za život.
- Učitelje i odgajatelje ćemo poučiti kako djeci dati najbolje izdanje „sebe“.
- Ekonomiste ćemo poslati na edukaciju iz pravedne raspodjele dobara.
- Zdravstvene djelatnike zamolit ćemo da daju „nježne“ injekcije.
- Prijatelje djece zamolit ćemo da budu doista pravi…da se ne rugaju, da ne iskorištavaju, da nikome ne učine ništa što ne bi poželjeli i sebi.
Ukoliko još nekog nismo spomenuli, ostavljamo vama da domislite koji je mogući pozitivan primjer u prevenciji zlostavljanja djece.
Izvori: Web WHO, Web Klinika Mayo, Stranica Hrvatske psihološke komore