Glasanjem skupštine Ujedinjenih naroda 14. prosinca 1990. godine, 1. listopada uspostavljen je kao Međunarodni dan starijih osoba te se sukladno tome, počevši od 1991. godine, obilježava svake godine diljem svijeta. Glavni cilj njegovog obilježavanja je podizanje svijesti o raznim pitanjima koja se tiču starijih osoba.
Proglašenju Međunarodnog dana starijih osoba prethodila je inicijativa Bečkog međunarodnog akcijskog plana o starenju, kojeg je usvojila Svjetska skupština o starenju 1982. godine, te kasnije iste godine i Generalna skupština UN-a.
Druga Svjetska skupština o starenju održala se 2002. godine te je tada usvojen Madridski međunarodni akcijski plan o starenju, a cilj je bio odgovoriti na izazove starenja stanovništva u 21. stoljeću i potaknuti promicanje razvoja društva među svim uzrastima.
Demografski pokazatelji prikazuju trend kontinuiranog porasta udjela starijeg stanovništva. Već 2018. godine u Republici Hrvatskoj je svaka peta osoba bila starija od 65 godina.
Procjene demografskih kretanja pokazuju da se do 2030. godine na svijetu očekuje populacija od 1.4 milijardi osoba u dobi iznad 60 godina. Doseljavanje ljudi širom svijeta u gradove se događa rekordnom brzinom – očekuje se da će do 2030. godine oko 60 % ljudi živjeti u urbanim područjima. U skladu s time, broj starijih osoba najbrže će rasti u urbanim područjima zemalja u razvoju. Kombinirani učinak oba fenomena znači da se broj osoba starijih od 60 godina u gradovima može do 2050. godine može povećati na više od 900 milijuna. Tada bi starije osobe činile četvrtinu ukupnog gradskog stanovništva u zemljama u razvoju.
Budući da visoko razvijeni gradovi pružaju veće mogućnosti stvaranja prihoda i obrazovnih mogućnosti, starijim osobama se stvaraju veće mogućnosti za poboljšanje kvalitete njihova života. Stambene i urbane karakteristike su sigurnija okruženja za starije osobe, uključujući i mogućnosti boljeg prilagođavanja starijim osobama u javnim objektima poput pristupačnog, pouzdanog, sigurnog i fizički dostupnog prijevoza kao jednog od važnijih načina da starije osobe samostalno sudjeluju i uključuju se u društvo.
Razumijevanje demografskih kretanja svakako je preduvjet stvaranja mogućnosti održivog razvoja, a poznavanje dinamike starije populacije svakako predstavlja glavni preduvjet oblikovanja razvojnih izazova s kojima se svijet suočava u 21. stoljeću.
U svrhu osiguranja provedbe nacionalnih strategijskih programa u domeni zdravog, aktivnog starenja, neophodna je primjena interdisciplinarnog i intersektorskog gerontološkog pristupa, poglavito u domeni gero-profilaktičke zdravstvene i socijalne skrbi za starije osobe.
Starijim osobama trebala bi biti osigurana adekvatna zdravstvena zaštita i patronažna njega, čiji je cilj pomaganje i osiguravanje kvalitete života u vlastitom domu kroz mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije.
Ciljevi djelovanja svih nas, i zdravstvenih djelatnika i obitelji, prema našim starijima mora biti usmjeren na provedbu mjera i postupaka za očuvanje zdravlja i usmjerenu kontrolu bolesti te prepoznavanje faktora rizika, integraciju starijih u društvo te osiguravanje kvalitete života s ciljem produživanja životnog vijeka.
Psihosocijalna podrška osobama starije životne dobi u vrijeme pandemije COVID-19
Osobe starije životne dobi spadaju u rizičnu skupinu što se tiče zaraze novim koronavirusom (virus je za njih puno smrtonosniji nego za mlađe).
Budući da pripadaju rizičnoj skupini, naši stariji u doba pandemije većinu vremena proveli su u izolaciji svojih domova. Takva socijalna izolacija kod mnogih je dovela do pojave osjećaja straha i usamljenosti te nedostatka ispunjenosti života. Također, ne prakticiraju aktivnosti koje su možda prije prakticirali, manje se međusobno druže, imaju osjećaj da im dani predugo traju, preokupirani su nekim vlastitim mislima i osjećajima, teže se mogu koncentrirati i donositi odluke, postaju nesigurni i povlače se u sebe.
Kako adekvatno komunicirati s osobama starije životne dobi?
Osobe starije životne dobi su dobna skupina s najviše individualnih razlika među sobom. Ipak, dijele i dosta zajedničkih karakteristika, u prvom redu činjenicu da spadaju u ranjivu skupinu stanovništva te im je zajednički proces prilagodbe na posljedice starenja, kao i nošenje s predrasudama i stereotipima o starenju. Zajedničko im također je da se većina njih susrela s gubicima roditelja i radnog statusa.
Za uspješnu komunikaciju sa starijim osobama potrebno je:
- preispitati vlastite stavove i strahove od starenja i smrti te razbiti predrasude i stereotipe.
- kao slušači, moramo biti strpljivi i odvojiti dovoljno vremena za komunikaciju i razumijevanje te ukoliko to možemo, dati koristan savjet starijoj osobi.
- ponašati se u komunikaciji ravnopravno, bez patroniziranja
Koje savjete dati starijim osobama u trenutnoj situaciji pandemije COVID-19?
- savjetujte im da poštuju epidemiološke preporuke i ostanu kod kuće koliko god je moguće
- ostvarujte telefonske kontakte što češće, pokažite im da se netko o njima brine i da nisu sami te ih potičite na što češće telefonske kontakte i s ostalim članovima obitelji, prijateljima i poznanicima
- obiđite starije osobe i donesite im potrebne potrepštine iz trgovine ili ljekarne, a ako Vi sami ne možete, pokušajte im osigurati potrepštine preko volonterskih udruga
- dajte im savjete i sugestije kako da upotpune vrijeme provedeno u kući (knjige, križaljke, ručni rad, sitniji popravci – naravno, ukoliko su u mogućnosti)
- savjetujte im također da budu fizički aktivni – primjerice lagana šetnja svakog dana po pola sata u kvartu ili lagano razgibavanje kod kuće