Prema „Kalendaru nasilja“ kojim MUP HR izvješćuje javnost o kaznenim djelima i prekršajima nasilja u obitelji, u srijedu 21. rujna 2022. godine, iz domene nasilja u obitelji evidentirano je ukupno 17 događaja, od kojih tri kaznena djela i 14 prekršaja. Cilj ovog „kalendara“ je upoznati javnost s brojnošću ove vrste kaznenih djela i prekršaja. „Kalendaru nasilja“ možete pristupiti na: https://mup.gov.hr/kalendar-nasilja/283308. Tijekom 2020. godine prijavljeno je 1578 kaznenih djela nasilja u obitelji, a u najvećem riziku su žene u dobi od 45 do 55 godina.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama se obilježava u spomen na 22. rujna 1999. godine kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena. Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i slanje poruke o nultoj toleranciji svih oblika nasilja, a to su tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje.
Prema definiciji ono je oblik diskriminacije žena koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Upravo za ovaj oblik nasilja se kaže da je ono jedno od najraširenijih, najupornijih i poražavajućih kršenja ljudskih prava u današnjem svijetu. Procjena je da svaka treća žena u svijetu trpi neki oblik nasilja, najčešće od osobe iz svoje bliske okoline.
Prema zakonskom okviru Republike Hrvatske nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:
- tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
- tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
- psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili zabrana komuniciranja s trećim osobama,
- protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,
- spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
- ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva (čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
Iako bi obitelj trebala biti najsigurnija zajednica, upravo u njoj se najčešće događa nasilje nad ženama. U slučaju nasilničkog ponašanja u obitelji žene su žrtve u visokih 75% do 80% slučajeva. Počinitelji su najčešće sadašnji ili bivši partneri. Neke oblike nasilja se lakše prepozna od drugih pa se tako najviše prijavljuje tjelesno nasilje, zatim psihičko, a u značajno manjoj mjeri ekonomsko nasilje. Problem nije u tome da drugi oblici nasilja osim tjelesnoga ne postoje, nego se radi o tome da ih žrtve teže prepoznaju i da ih se isto tako teže dokazuje i procesuira jer se radi o perfidnim oblicima zlostavljanja. Dio problema je i izostanak prijavljivanja nasilja od strane žrtve na što često utječe osjećaj srama i stigme tako da žrtve često pate u tišini, izolirane, a počinitelji u tim slučajevima prolaze nekažnjeno. Među ženama ranjivije su mlade djevojke i starije žene.
Nažalost od pojave pandemije u porastu je nasilje nad ženama i djevojkama, a pogotovo u obliku obiteljskog nasilja. Između različitih vrsta nasilja jedan oblik je manje poznat i češće ga se previdi – radi se o ekonomskom nasilju. Ono pogađa i zaposlene i nezaposlene žene, no ove posljednje su u većoj mjeri žrtve ekonomskog nasilja. Počinitelji su ti koji u potpunosti raspolažu novcem jer smatraju da nezaposlena žena ne doprinosi kućanstvu. Ovakvo nasilje je prisutno i u situacijama kad je žena zaposlena no počinitelj svejedno preuzima kontrolu nad novcem te ga uskraćuje partnerici. Ovaj oblik nasilja se ukratko može opisati kao ekonomsko iskorištavanje i ugrožavanje. Posljedica je često ekonomska ovisnost radi koje žrtve ostaju u braku ili kućanstvu s počiniteljem. Ovaj oblik nasilja nije izoliran, pojavljuje se u kombinaciji s drugim oblicima nasilja, ali ga se za razliku od tjelesnog pa i psihičkog otežano izdvaja kao razlog za akciju i poduzimanje mjera u svrhu zaštite žrtve.
Tolerancija različitosti je svakako potrebna i poželjna za miran suživot, no kad se radi o nasilju toleriranje uzrokuje upravo suprotno, onemogućava miran život i sretno društvo. Reagirati na nasilje je dužnost, no to ne znači samo pružiti nekome neposrednu pomoć. Jednako važna je pomoć u obliku podrške u društvu, prijateljske podrške, jasnog stava o neprihvatljivosti nasilja kao i o tome da žrtve nisu krivci za nasilje.
Jedna od mogućnosti dostupna građanima je obraćanje Nacionalnom pozivnom centru za žrtve kaznenih djela. Od 25. studenog 2020. godine linija 116 006 dostupna je svim pozivateljima/icama na području Republike Hrvatske na hrvatskom i engleskom jeziku, dostupna 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Linija je besplatna i anonimna za sve pozivatelje/ice. Putem ove linije žrtve mogu dobiti „informacije o pravima, emocionalnu podršku i druge pravne i praktične informacije i po potrebi upućivanje na druge relevantne institucije.“
Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije