Svake godine, počevši sa 1992. godinom, mjesec travanj se obilježava kao mjesec svjesnosti o stresu. Međunarodno prepoznatiji je tjedan svjesnosti o stresu koji se obilježava krajem godine, u studenome. Želja svakoga bi bila ako već nije moguće ukloniti stres u svome životu, onda ga ovako rasporediti i ograničiti. Strategije za nošenje sa stresom postoje, no s novim neizvjesnostima imamo nepoželjnu nam priliku sve više ih uvježbavati ili izbjegavati.
Prevodimo li s engleskoga ovu međunarodno poznatu riječ možemo koristiti izraze poput pritiska ili napetosti no važno je naglasiti da se pod pojmom stres ne podrazumijeva ništa pozitivno te stres nikad nije dobar, prema riječima Međunarodnog udruženja za upravljanje stresom. Označava reakciju organizma na štetne čimbenike iz okoline, ali i posljedice djelovanja tih stresora. Definicije su razne, a jedna od poznatijih kaže kako je stres stanje koje osoba doživljava kad zahtjevi koji se pred nju predstavljaju nadilaze dostupne joj resurse za suočavanje. Spomenuti zahtjevi ne moraju uvijek biti realni, dovoljno je da ih pojedinac percipira stvarnima za sebe. Ono što se ponekad naziva pozitivnom stresom zapravo je u doslovnom prijevodu pritisak (eng. pressure) koji se javlja u situacijama kad pojedinac misli da ima resurse potrebne za nositi se sa zahtjevima situacije. Pritisak je motivirajući, uzbudljiv, poboljšava učinak, usmjeren na postizanje uspjeha. U slobodnome prijevodu bio bi bliži pojmu izazova ili izazovne situacije. Nasuprot tome, stres je povezan s fizičkom napetošću, poteškoćama spavanja, probave, iritabilnošću, problemima mentalnog zdravlja.
Ove godine se svjesnost o stresu stavlja u kontekst zajednice, a sve zajedno je stavljeno u kontekst okolnosti u kojima živimo. Nedostatak potpore zajednice u kojoj živimo, bila ta zajednica naša obitelj, prijatelji, susjedstvo, grad ili šire, za posljedicu ima usamljenost i izolaciju koje dovode do narušene kvalitete života. Nedovoljno je imati ljude u svojoj u blizini, mnogi okruženi mnogim drugima ostaju usamljeni. Kako bi se stvorila zajednica i zajedništvo potrebno je da pojedinci imaju osjećaj pripadanja i povezanosti s drugima, da se osjećaju prihvaćenima. U takozvanome modernome životu, stres postaje pandemijom, neodvojivo povezan sa stilom života, četvrtom industrijskom revolucijom u kojoj se zamagljuju granice između fizičke, biološke i digitalne sfere. To je kontekst u kojem se naši odnosi odvijaju.
Ljudi su bića određena vlastitom društvenošću. Ističući potrebu za povezivanjem s drugima, Sherry Turkle autorica knjige Reclaiming Conversation, ističe pretjeranu usmjerenost na uređaje kojima smo okruženi te daje sljedeće preporuke:
- Pronađite način na koji ćete produbiti prijateljstva – počnite s manjim koracima, budite otvoreni prema nepoznatima i onome što vam je nepoznato.
- Usmjerenost na sebe zamijenite sa interesom za druge. Sudjelujte u razgovoru umjesto da smišljate što ćete reći ili napraviti.
- Procijenite kad vam je u odnosima tehnologija pomoć, a kad je ljudska interakcija nezamjenjiva.
- Razvijajte empatiju slušajući druge, promatrajući, učeći i postavljajući pitanja. Razvijajte one odnose koje prepoznate kao osobno ispunjavajuće.
- Odlučite biti sudionik stvarnoga svijeta – nađite se s prijateljem, šetajte, napravite nešto vlastitim rukama, sjednite na klupu u parku, sanjarite.
- Budite svjesni da je ljudska interakcija nezamjenjiva i neodvojiva od naše vrste, s blagodatima za nas i za druge.
Osobe povezanije sa zajednicom su općenito sretnije, boljeg fizičkog zdravlja, manje izraženih problema mentalnog zdravlja i žive dulje. Poznati pisac citirajući prethodnika, pjesnika, rekao je kako niti jedan čovjek nije otok, a drevni filozof kaže kako je čovjek društveno biće. Sažeto u riječima Tina Ujevića, koje možemo smatrati pozivom na prihvaćanje i ukazom na zajedništvo: „Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena.“