Međunarodni dan sreće

Međunarodni dan sreće obilježava se 20. ožujka, a ovogodišnja tema je odnos između društvenih mreža i sreće s naglaskom na utjecaj društvenih mreža na našu dobrobit i mentalno zdravlje.  Uoči tog dana, 19.3.2026., objavljeno je i Svjetsko izvješće o sreći, a u izvješću se ističe nekoliko nalaza :

• Najveći pad zadovoljstva životom mladih zabilježen je uglavnom u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, dok su u ostatku svijeta mladi jednako ili više zadovoljno kao i prije 15 godina
• Korištenje društvenih mreža je povezano s nižim blagostanjem (wellbeing) posebno u Zapadnoj Europi i u zemljama engleskog govornog područja 
• Oni koji koriste društvene mreže intenzivno (7+ sati dnevno) imaju znatno niže zadovoljstvo životom
• Problem nije samo količina, nego i način korištenja:
  • Negativni učinci društvenih mreža najjači su kada:
    • se sadržaj pasivno konzumira
    • se dominanto konzumiraju vizualne platforme i sadržaj influencera
    • se koriste mreže koje koriste algoritamski feed  (tok sadržaja)
  • Pozitivniji učinci uočeni su kada se društvena mreža koristi za:
    • komunikaciju
    • održavanje odnosa
    • učenje i stvaranje sadržaja
• Postoje dokazi o negativnom učinku društvenih mreža, ali nije dokazano da su društvene mreže jedini ili glavni uzrok pada sreće
• Preporuča se umjereno korištenje društvenih mreža – najviša razina zadovoljstva pronađena je kod korisnika koji društvene mreže koriste manje od 1 sat dnevno
• Društveni odnosi su važniji od društvenih mreža te imaju mnogo veći utjecaj na  sreću nego sama upotreba društvenih mreža 

Svi ovi nalazi pokazuju koliko je odnos sreće i društvenih mreža složen i koliko na njega utječu različiti čimbenici, uključujući i to u kojem okruženju živimo, koliko koristimo društvene mreže i u koju svrhu. Kako bismo bolje razumjeli na koji način dolazi do utjecaja društvenih mreža na sreću, važno je najprije objasniti što zapravo podrazumijevamo pod pojmom sreće. 

Što je sreća?

Ne postoji jedna, univerzalno prihvaćena definicija sreće, no ipak možemo reći da pojam sreće obuhvaća dvije komponente:

• Emocionalnu komponentu koja se odnosi na to koliko često osoba doživljava ugodne emocije (mir, zadovoljstvo, radost i sl.) i koliko rijetko doživljava neugodne emocije (stres, tuga itd.) te kakav je odnos ugodnih i neugodnih emocija kroz vrijeme, odnosno prevladavaju li u životu ugodni ili neugodni osjećaji.

• Kognitivnu (misaonu) komponentu kojaseodnosi na procjenu vlastitog života te odgovara na pitanje koliko je netko zadovoljan svojim životom u cjelini. Uključuje razmišljanje i usporedbu stvarnog života s vlastitim očekivanjima, ciljevima i vrijednostima. Na primjer, osoba može imati mnogo pozitivnih emocija u svakodnevici, ali ako smatra da nije ostvarila ono što je željela (npr. u obrazovanju, odnosima ili karijeri), njezina ukupna procjena života može biti niža.

Ove dvije komponente mogu, ali i ne moraju uvijek biti potpuno usklađene – netko može biti često dobro raspoložen, ali ipak nezadovoljan svojim životom, a jednako tako netko može prolaziti kroz stresno razdoblje, ali i dalje smatrati da mu je život smislen, dobar i ispunjavajući.

Stoga se sreća promatra kao kombinacija osjećaja i razmišljanja o vlastitom životu, a ne samo kao trenutno raspoloženje.

Kako društvene mreže utječu na sreću?

Kada govorimo u utjecaju društvenih mreža treba reći da društvene mreže utječu na obje komponente – utječu na to kako se netko osjeća u trenutku, ali i na to kako procjenjuje cijeli svoj život. Iako je njihov utjecaj istovremen, mehanizmi pomoću kojih djeluju su različiti.

Utjecaj na emocije događa se kroz tzv. mikro-usporedbe s drugima  koje se događaju svaki put kada smo izloženi nečijem sadržaju. Naime, proces socijalne usporedbe je automatski proces te se stoga većina usporedbi događa nesvjesno, no ponekad  usporedba postane i svjesna. 

Konkretno, to izgleda ovako: osoba objavi na društvenoj mreži sliku odmora, postignutog uspjeha ili vlastitog „najboljeg izdanja“ (budući da se najčešće dijele upravo najbolji trenuci života, a ne neuspjesi i poteškoće). Kod osobe koja promatra takav sadržaj u djeliću sekunde može se javiti blagi osjećaj inferiornosti ili pritisak da bi i ona trebala tako živjeti, što dovodi do blago sniženog raspoloženja. Svaki takav pojedini trenutak ima slabi učinak, no ponavljanje stvara efekt tj. kumulativni pad zadovoljstva.

Također, ako usporedba postane svjesna pa ju prate konkretne misli poput „On ima bolji posao od mene“ ili „Ona izgleda bolje od mene“ takva usporedba ima emocionalno jači utjecaj i duže traje. 

Treba reći da se proces socijalne usporedbe razvio jer nam je omogućavao preživljavanje u grupi i to na način da smo mogli brzo procijeniti nečiji status te vidjeti gdje se mi uklapamo u odnosu na druge. Međutim, u kontekstu društvenih mreža javlja se problem jer se danas uspoređujemo se nerealno velikim brojem ljudi u fiktivnom (tj. digitalnom) svijetu. Dodatno, društvene mreže su dizajnirane tako da prikazuju uglavnom nečije „najbolje trenutke“, a algoritmi dodatno potiču vidljivost sadržaja koji je posebno atraktivan i dojmljiv.To za korisnika znači učestalo uspoređivanje s nerealno dobrim primjerima. Također, problem je i što usporedba nije u potpunosti svjestan proces  – ako je osoba izložena sadržaju, usporedba se već događa. Sumirano rečeno, naš prirodni mehanizam socijalne usporedbe našao se u digitalnom okruženju zbog kojeg „radi prekovremeno“, a radi sa nerealnim tj. friziranim sadržajem te je razumljivo  da dugotrajnije i intenzivnije korištenje društvenih mreža može dovesti do postupnog smanjenja zadovoljstva životom.

Kako si možemo pomoći:

• Smanjiti izloženost okidačima – utvrditi koji profili izazivaju najintenzivniju usporedbu i kontrolirat izloženost kroz ograničavanje sadržaja
• Usporiti konzumaciju sadržaja – smanjiti listanje sadržaja (scrollanje) i više se usmjeravati na sadržaj pojedinih profila 
• Aktivno koristiti društvene mreže (vs. pasivno promatrati i konzumirati sadržaj) – koristiti društvene mreže za razgovor, kreiranje i objavu sadržaja i sl.

Kada govorimo o utjecaju društvenih mreža na kognitivnu (misaonu) komponentu sreće, odnosno na procjenu zadovoljstva vlastitim životom, riječ je o procesu koji je sporiji, ali može imati snažan i dugotrajan učinak. Uslijed dugotrajne i intenzivne izloženosti sadržaju na društvenim mrežama u kojemu se projicira filtrirana i uljepšana stvarnost kod osobe može doći do postupnog redefiniranja referentne točke, odnosno do promjene unutarnjih standarda prema kojima procjenjuje vlastiti život. Kao posljedica toga, dotadašnji „normalan život“ može početi djelovati nedovoljno, dok očekivanja o tome što znači biti sretan ili uspješan rastu. Budući da se stvarni život nije promijenio, ali su se kriteriji procjene postrožili, rezultat je smanjenje zadovoljstva vlastitim životom.

Osim toga, može doći i do dublje promjene, odnosno promjene u vrijednostima. Tako soba može početi definirati uspjeh kroz ono što vidi na društvenim mrežama, a što za posljedicu može imati veću usmjerenost na vanjske pokazatelje uspjeha, poput izgleda, društvenog statusa i potvrde od strane drugih ljudi.

Kako si možemo pomoći:

• Svjesno definirati vlastite kriterije i odrediti što znači „dobar život“
• Uspoređivati se sa prijašnjom verzijom sebe, a ne s drugima – imati vlastite ciljeve (koji su utemeljeni u vlastitim vrijednostima) i pratiti napredak kroz vrijeme
• Njegovati odnose uživo kako bismo ostali „usidreni u realnosti“ – održavanjem odnosa uživo dijele se informacije koje ljudi nisu skloni dijeliti na društvenim mrežama, a te informacije omogućuju realniju i cjelovitiju sliku o tuđim životima. Na taj način smanjuje se prostor za vlastita nerealna očekivanja i štetne standarde, što doprinosi uravnoteženijem doživljaju vlastitog života i većem zadovoljstvu.

Za kraj treba naglasiti da su sve navedene promjene vrlo suptilne – emocionalni pad koji osoba doživljava najčešće je malen, ali učestao, dok je promjena unutarnjih standarda postupna i spora. Također, čak i kada osoba primijeti određene promjene, često ih doživljava kao „normalne“, s obzirom na to da i drugi postupaju na sličan način u pogledu korištenja društvenih mreža.

Put ka sreći

Kao što i rezultati prikazani u uvodnom dijelu sugeriraju, društvene mreže same po sebi nisu ni dobre ni loše, već njihov učinak uvelike ovisi o načinu i mjeri korištenja. Upravo zato, razvijanje svjesnijeg i promišljenijeg odnosa prema društvenim mrežama može imati važnu ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja. To uključuje kritičko promišljanje o sadržaju kojem smo izloženi, prepoznavanje nerealnih prikaza stvarnosti te ograničavanje pasivnog konzumiranja sadržaja.

Jednako tako, njegovanje stvarnih, uživo izgrađenih odnosa, kao i usmjerenost na vlastite vrijednosti i osobni napredak, može pomoći održavanju realnih standarda i ciljeva. Na taj način moguće je stvoriti ravnotežu između digitalnog i stvarnog svijeta te doprinijeti stabilnijem, autentičnijem i dugoročno održivom zadovoljstvu vlastitim životom.

Odjel za mentalno zdravlje i izvanbolničko liječenje ovisnosti