Ovogodišnja tema Međunarodnog dana obitelji pod nazivom „Obitelji, nejednakosti i dobrobit djece“ usmjerena je na to kako sve veće nejednakosti oblikuju obiteljski život i utječu na budućnost djece. Također, poziva se i na razvoj obiteljski orijentiranih politika kako bi se smanjila nejednakost i podržao zdrav razvoj djece.
Kada se govori o nejednakostima misli se na povećani jaz među obiteljima u prihodima, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, digitalnom pristupu i osnovnim uslugama koje utječu i oblikuju životne šanse djece. Upravo iz toga razloga cilj ovogodišnje teme je naglasiti potrebu za integriranim sustavima socijalne zaštite kako bi se ojačala otpornost obitelji, smanjilo siromaštvo i promicale jednake mogućnosti.
Međutim, nejednakost nije samo društveni nego i psihološki problem, jer percepcija i utjecaj nejednakosti ostavlja psihološke posljedice kako na roditelje tako i na djecu.
Kako nejednakost utječe na emocionalnu klimu obitelji?
Dugotrajna izloženost ekonomskim i društvenim nejednakostima povećava stres, nesigurnost i osjećaj bespomoćnosti roditelja, koji često žive u stanju kroničnog stresa zbog stalne brige hoće li imati dovoljno sredstava za život, kako organizirati skrb za dijete te mogu li uspješno uskladiti posao i obiteljske obveze.
Kao posljedica života u stanju kroničnog stresa kod roditelja se mogu javiti izmijenjeni načini komuniciranja, emocionalnog funkcioniranja i reagiranja te roditelji mogu postati manje emocionalno dostupni za svoju djecu. Unatoč tome što većina roditelja želi biti strpljiva, prisutna i podržavajuća prema svojoj djeci, kronični stres smanjuje kapacitet za emocionalnu regulaciju, empatiju, dosljednost i strpljenje pa roditelji mogu brže planuti, imaju manje energije za igru i razgovor ili teže prepoznaju emocionalne potrebe svoje djece. Ponekad roditelji mogu postati čak i emocionalno odsutni iako su fizički prisutni.
Međutim, važno je naglasiti da se ne radi o nedostatku ljubavi ili brige za dijete. Naprotiv, roditelji najčešće ulažu ogromne napore kako bi svojoj djeci pružili sigurnost i stabilnost, no ukoliko osoba većinu energije troši na „preživljavanje“, ostaje manje prostora za emocionalno povezivanje. Manjak emocionalne povezanosti može imati negativan utjecaj na djecu jer djeca ne reagiraju samo na ono što roditelji govore, nego i na emocionalno stanje roditelja.
Utjecaj na razvoj djece
Djeca nemaju kapacitet razumjeti sve teškoće s kojima se roditelji susreću, ali osjećaju atmosferu u kojoj odrastaju. Ako je obiteljsko okruženje obilježeno stalnom neizvjesnošću, dijete može razviti niz ponašanja kojima se nastoji prilagoditi uvjetima u kojima odrasta, iako takvi obrasci ponašanja dugoročno mogu otežavati zdrav emocionalni razvoj.
Pa tako pojedina djeca nastoje „ne smetati“ roditeljima, druga osjećaju odgovornost preuzeti brigu na sebe koja nije primjerena njihovoj dobi, dok kod neke djece nesigurnost može dovesti do pojačane opreznosti, povučenosti, emocionalne osjetljivosti ili poteškoća u učenju i ponašanju. Dugotrajna izloženost djece stresu bez dovoljno emocionalne podrške može utjecati na razvoj osjećaja nesigurnosti, niskog samopouzdanja i smanjene sposobnosti regulacije emocija, a što će dugoročno imati negativan utjecaj na sve aspekte života.
Iz psihologije je poznato da za zdrav emocionalni razvoj djeteta nije presudno „savršeno roditeljstvo“, nego prisutnost odrasle osobe koja je dovoljno emocionalno dostupna, predvidiva i osjetljiva na djetetove potrebe. U takvom odnosu dijete kroz svakodnevne interakcije uči može li računati na bliskost, utjehu i sigurnost kada je uznemireno ili uplašeno i upravo takvi odnosi stvaraju temelj osjećaja sigurnosti, samopouzdanja i povjerenja u druge ljude. Ukoliko roditelji žive u kontinuiranom stanju stresa, neće imati kapacitet stvoriti takav odnos koji će omogućiti optimalan razvoj djeteta.
Iz ranije navedenog jasno je da društvena podrška obiteljima nije samo socijalno pitanje, nego i pitanje mentalnog zdravlja djece. Dostupna skrb za djecu, podrška roditeljima, fleksibilniji radni uvjeti, dostupne psihološke i savjetodavne usluge te podržavajuća zajednica mogu značajno smanjiti roditeljski stres i ojačati emocionalnu dobrobit obitelji. Stoga, kada društvo smanjuje pritisak na obitelji kroz društveno dostupne usluge i obiteljski usmjerene politike, roditeljima ostavlja više prostora za emocionalnu prisutnost, toplinu i povezanost s djecom što je temelj mentalnog zdravlja.
Na kraju je važno naglasiti da:
- roditeljstvo nije individualni projekt koji se odvija neovisno o društvenim okolnostima
- dobrobit djece ne ovisi samo o ljubavi i individualnim kapacitetima roditelja, nego i o uvjetima u kojima obitelji žive
- mentalno zdravlje roditelja uvelike ovisi o dostupnosti podrške, osjećaju sigurnosti i mogućnosti usklađivanja obiteljskog i poslovnog života
- ulaganje u obitelji i razvoj adekvatnih politika predstavlja ulaganje u psihološko zdravlje djece, ali i u mentalno zdravlje društva u cjelini
„Kada podržavamo roditelje, štitimo mentalno zdravlje djece.“
Odjel za mentalno zdravlje i izvanbolničko liječenje ovisnosti