Enterobius vermicularis, odnosno mala dječja glista, je crijevni parazit koji živi u ljudskom debelom crijevu. Enterobijaza (zaraza malom dječjom glistom) je jedna od najčešćih parazitarnih infekcija. Posebno je prisutna među djecom vrtićke, predškolske i školske dobi, iako je zaraza moguća kod svih dobnih skupina. Može se javiti tijekom cijele godine, ali se najčešće pojavljuje u jesen i zimu.
Prijenos i životni ciklus
Mala dječja glista prenosi se analno-oralnim putem. Do zaraze dolazi kada se jajašca, koja su nevidljiva golim okom, unesu u tijelo kroz usta (ingestija) putem prljavih ruku/noktiju, površina (igračke, posteljina, odjeća, predmeti u sanitarnom čvoru) ili hrane kontaminirane jajašcima. Na ovaj način oboljela osoba može i samu sebe opetovano zaraziti.
Nakon ingestije, iz jajašaca se u crijevu izlegu ličinke. Ženke odraslih jedinki noću izlaze kroz analni otvor te na kožu odlažu jajašca, izazivajući svrbež i time daljnje širenje bolesti putem grebanja i kontakta ruku s ustima, direktno ili posredstvom predmeta i hrane.
Golim okom se u stolici ponekad mogu vidjeti odrasli oblici kao sitni bijeli končići (2-12 mm).
Simptomi
Mnogi zaraženi pojedinci nemaju simptome bolesti.
Ukoliko su prisutni, simptomi enterobijaze su: intenzivan svrbež analnog područja, posebice noću, nemiran san, iritabilnost i problemi s koncentracijom te, rjeđe, nespecifičan osjećaj nelagode u trbuhu.
U rijetkim slučajevima, mala dječja glista može migrirati u genitalni trakt kod žena, uzrokujući dodatnu iritaciju, a moguće su i sekundarne bakterijske upale kože oštećene češanjem.
Dijagnoza
Dijagnoza se obično postavlja perianalnim otiskom analizom uzoraka uzetih tijekom tri uzastopna dana. Uzorak se uzima prozirnom ljepljivom trakom (selotejp) koja se zalijepi i pritisne na anus i perianalno područje ujutro prije pranja i vršenja velike nužde (nabolje u krevetu odmah nakon buđenja) te se odlijepi i odmah potom zalijepi na predmetno stakalce. Nakon uzimanje uzorka potrebno je dobro oprati ruke. Uzorak se pregledava u mikrobiološkom laboratoriju pod mikroskopom u potrazi za jasno prepoznatljivim jajašcima, a za isključenje dijagnoze potrebna su tri negativna uzorka (uredni nalazi pretrage).
Pregled uzorka stolice ne smatra se dovoljno pouzdanim za postavljanje dijagnoze enterobijaze.
Liječenje
Enterobijaza se liječi antiparaziticima. Lijek izbora je mebendazol koji se daje u jednokratnoj dozi od 100 mg. Doza je ista za djecu i odrasle, a terapiju je potrebno ponoviti za 14 dana. U prvom navratu se nastoje uništiti odrasli crvi, a ponovljeno liječenje služi da se unište crvi koji su se eventualno u međuvremenu razvili iz preostalih jaja ili ličinki. Učinak liječenja provjerava se 2-3 tjedna nakon provedene terapije ponovnim pregledom perianalnog otiska. U svrhu smanjenja rizika od ponovne pojave bolesti, preporučuje se istovremeno liječenje svih ukućana, bez obzira na odsustvo simptoma bolesti.
Kod djece mlađe od 2 godine i trudnica liječenje mebendazolom se ne provodi. U ovim slučajevima, pristupa se provedbi higijenskih mjera tijekom 6 tjedana, koliko traje životni ciklus male dječje gliste. Ispravno provedene, ove mjere dovode do izlječenja i bez primjene antiparazitika.
Sprječavanje i kontrola pojavnosti bolesti
Preventivni postupci nužni za sprječavanje prijenosa i ponovne zaraze:
- Učestalo i ispravno pranje ruku, posebice nakon korištenja toaleta i mijenjanja pelena te prije jela
- Održavanje noktiju kratkima i urednima. Izbjegavati kontakt prstiju s ustima (griženje noktiju, cuclanje palca/stavljanje prstiju u usta i sl.)
- Dnevno jutarnje tuširanje radi uklanjanja jajašaca
- Redovito pranje posteljine, donjeg rublja i odjeće u vrućoj vodi (60°C) te sušenje u sušilici, ukoliko je moguće. Posteljinu pažljivo uklanjati, bez mogućnosti rasipanja jajašaca i njihovog širenja zrakom (ne protresati!)
- Pranje i strojno sušenje igračaka
- Nošenje pidžame i odjeće koja prianja uz tijelo radi otežanog češanja i smanjenja rasapa jajašaca u okolinu
- Čišćenje i dezinfekcija površina koje se učestalo dodiruju i prostora sanitarnog čvora te čišćenje i usisavanje spavaćih prostorija i ostalog životnog prostora.
Jajašca izvan tijela zadržavaju infektivnost dva tjedna te se stoga navedeni postupci moraju provoditi još dva tjedna nakon početka liječenja.
Javnozdravstveni značaj
Iako se zaraza malom dječjom glistom ne smatra opasnom, prenosi se lako i brzo u vrtićima, školama i kućanstvima. Edukacija o higijenskim praksama i rano liječenje su izuzetno važni za kontrolu pojavnosti i širenja ove bolesti.
Služba za epidemiologiju