Dan rješavanja sukoba

Na inicijativu Udruge za rješavanje sukoba (Association for conflict resolution), 2005. godine pokrenuto je obilježavanje Dana rješavanja sukoba, koje se od tad obilježava svake godine trećeg četvrtka u listopadu. S razlogom je izabran baš ovaj mjesec, kao onaj u kojem se diljem svijeta promoviraju i obilježavaju mirni načini rješavanja sukoba.

Namjera ovog obilježavanja prema riječima Udruge je:

  • Podizanje svijesti o medijaciji, arbitriranju, mirenju i drugim kreativnim načinima rješavanja sukoba
  • Promoviranje korištenja strategija za rješavanje sukoba u školama, obiteljima, na radnim mjestima, u zajednicama, pravnim i političkim sustavima
  • Isticanje doprinosa onih koji mirnim putem rješavaju sukobe
  • Postizanje ujedinjenog pristupa i potpore problemu rješavanja sukoba obilježavanjem na globalnoj razini

Prema definiciji sukob je društveni odnos koji proizlazi iz nemogućnosti usklađivanja interesa. Proučavanjem oblika sukoba i načina njihovog rješavanja bavi se teorija sukoba koja u podjeli prema sadržaju koji proučavaju obuhvaća teorije individualnih obilježja, teorije društvenih procesa i društveno-strukturalne teorije. (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje)

Potpuno izbjeći sukobe je nemoguće, oni su sasvim normalna pojava. Način rješavanja ili potpuni izostanak rješavanja je ono što određuje posljedice sukoba. U interpersonalnim sukobima konstruktivni pristup uključuje aktivno traženje rješenja, slušanje druge strane, jednake prilike za doprinos pri rješavanju, izbjegavanje provokacija i otvoren pristup problemima. Ovaj pristup uključuje sukob koji nema pobjednika ni gubitnika, jer su obje strane usmjerene na odnos, a ne na osobu. Svrha sukoba nije promjena druge osobe ili prisiljavanje druge osobe da usvoji jednak pogled na problem. Cilj u rješavanju je poboljšati narušeni odnos, a tome svakako doprinosi izbjegavanje isticanja prijašnjih sukoba i povreda. Potrebno je biti konkretan u komunikaciji, optužbe zamijeniti usmjeravanjem na vlastite osjećaje te ih spremno imenovati. Drugu stranu je potrebno saslušati, otvoreno – napad nije najbolja obrana. To znači slušati bez smišljanja protuargumenata. Potrebno je slušati i potruditi se razumjeti. Onaj tko govori treba to činiti što smirenije, prirodno i polako, bez vike i izbjegavanja pogleda. Ako problem nije odmah riješen, a ne mora biti, uvijek je poželjno donijeti zajedničke zaključke kao način završetka rasprave. To uključuje zajedničko viđenje problema, biranje smjera djelovanja, dogovor o potrebnim koracima. Neki problemi nemaju rješenja ili bar ne dovoljno zadovoljavajućih rješenja. U tom slučaju može se učiniti neizbježno – pronaći način kako živjeti s problemom, scenarij u kojem ovakav svjestan izbor ne ostavlja mjesta ulozi mučenika ili priliku za ustrajno žaljenje.

Postoje i nekonstruktivni načini rješavanja sukoba. Jedan od njih je izbjegavanje sukoba s mišlju da će zanemarivanjem on nestati. Ovakav pristup je samo odlaganje neizbježnoga, a udaljenost između uključenih strana se povećava uslijed razvijanja pogrešnih pretpostavki koje nastaju kao posljedica „tišine“ u komunikaciji. S vremenom sukob ne nestaje, a frustracije rastu. Drugi jednako neučinkovit pristup je traženje brzih rješenja, može ga se nazvati i krpanjem. To je samo površan pristup problemu, privid u kojem temeljni uzroci sukoba ostaju neadresirani. Slično neučinkovito je cjenkanje u sukobu kojim se ne postižu trajna i učinkovita rješenja nego polovična i kratkotrajna olakšanja, koja dugoročno potkopavaju odnos. Kad u interpersonalnom sukobu postoji potreba za dominacijom jedne strane na štetu druge, čineći je nužno gubitnikom u tom odnosu, govorimo o pokoravanju kao metodi. Ovaj nezdrav odnos uključuje kontrolu s jedne strane i želju za osvetom s druge strane.

Podaci Državnog zavoda za statistiku za 2016. godinu pokazuju kako u Hrvatskoj od 100 sklopljenih brakova, njih 34,4 završi razvodom, što je upola manje od prvaka po broju razvoda, Portugala, sa 69 razvoda na 100 sklopljenih brakova. Iste godine, 2016., diljem svijeta je 65 milijuna ljudi bilo prisiljeno preseliti se radi oružanih sukoba. Bez obzira radilo se o sukobu dviju ili više osoba ili dviju ili više strana primjenjive su riječi Desmonda Tutua, iz govora održanog povodom imenovanja za predsjedavajućeg Komisije za istinu i pomirenje:

„Pravo pomirenje nikada nije jeftino, jer ono se bazira na oprostu, koji je skup. Oprost opet ovisi od kajanja, koje se bazira na spoznaji lošeg djelovanja, a time i na razotkrivanju istine. Čovjek ne može oprostiti ono što ne zna.“

Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije

Korištenjem stranice www.zzjz-zz.hr pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne. Više o kolačićima

Skip to content