Covid-19 i mentalno zdravlje – šetnja kroz 2021.

Vrijeme prolazi, a pandemija i dalje traje. Mnogi su prestali pratiti „brojke“ i svakodnevne objave medija, mnogi su i dalje pod utjecajem „infodemije“. Počelo je cijepljenje. Nova tema za radost, ili nekima za brigu. „Ostanimo doma“ smo zamijenili sa „ostanimo odgovorni“. Sve preporuke znamo.

U skladu s obvezom odgovornosti, prije svega prema samome sebi i svom mentalnom zdravlju, vrijeme je za pokret.

Pokrenimo se; mentalno, fizički, duhovno, ljudski.

Zaboravimo izgovore na tren. Sunce je slabo, sunce je jako, pada kiša, pa hladno je, prerano je, prekasno je, nemam vremena, imam previše drugih obveza, umoran sam, nemam s kim, sutra ću…Sutra ću disati dublje. Sutra ću jesti zdravije. Sutra ću popiti tu dodatnu čašu vode. Otići u šetnju. Znam što bih trebao, od sutra ću.

Tko će, ako ne mi? I kad, ako ne sad?

Postoji li drugo vrijeme, osim sad? Jutro je i otvorili smo oči, nismo se probudili sa željom da budemo broj. Dio statistike. Počinje novih 24 sata NAŠEG života. Nama na dar. Iskoristimo ga mudro, da uvečer kad smo spremni za počinak, osvijestimo ono današnje dobro na tren. Neka brige ne budu naša uspavanka.

Ostavimo mobitel, odložimo ga van vidokruga. Na minutu. Pogledajmo oko sebe, udahnimo duboko, protegnimo se. Živi smo. I živimo prisutno.

Prošećimo. Znamo se opremiti u skladu s vremenskim prilikama, neće nam išta nedostajati. Idemo udahnuti svježi zrak, ubrzati puls, potaknuti prirodno lučenje hormona sreće.

Možemo se putem nasmiješiti. Prolazniku, susjedu, prijatelju. Pogledajmo se u oči, na tren, priznajmo si da se vidimo, da se primijetimo, da postojimo. I ti i ja.

Pogledajmo livade, parkove, šume. More. Primijetimo kako se priroda konstantno mijenja, kako se pojavljuju zeleni listovi, cvjetići, oblaci kako se kreću, vjetar koji puše. Ljuljaju se krošnje, javljaju se ptice, ovaj planet diše. Udahnimo i mi. Sve je postojalo prije našeg rođenja, i postojat će kada nas jednoga dana ne bude. Bezbrižno. Proljeće, ljeto, jesen, zima; proljeće.

Odmaknimo se ovaj put i od naših briga. Ostavili smo ih doma zaključane u ladici, za kasnije. Ključ je i tako u džepu, pobjeći neće. Ne trebaju nam, u ovih naših pet minuta šetnje za mir. Osjetimo tlo koje dotičemo stopalima, uspravimo leđa, opustimo ramena, podignimo pogled. I mi smo dio ove planete i imamo pravo biti tu. Pa odlučimo. Mirno, korak po korak.

Možda, dok se vratimo iz šetnje, ona ladica nekim čudom bude praznija. Ali, to nije čudo, to smo mi. Ladica je naša, očistili smo je. Možda smo u tom trenutku prisutnosti prosijali bitno, a nebitno ostavili tamo u vjetru, u cvrkutu, u svježem dahu.  

Tko, ako ne mi? I kad, ako ne sad?

Vrijeme prolazi, a život i dalje traje. Sve preporuke znamo.

Izvor: bazirano na elementima mindfulness kognitivno-bihevioralne terapije

Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti

Korištenjem stranice www.zzjz-zz.hr pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne. Više o kolačićima