Boravak u prirodi i zdravlje

U naslovu spomenuto zdravlje, u ovom tekstu odnosi se prvenstveno na mentalno zdravlje te dobrobit koja se ostvaruje u kontaktu s prirodom. Oba ova pojma su obuhvaćena nadređenim pojmom – ekoterapija. Definiramo je kao vrstu formalnog terapijskog pristupa koji uključuje aktivnosti u prirodi. Ne postoji samo jedna vrsta ekoterapije. Pristupi se mogu svrstati u nekoliko različitih područja –  terapeutsko vrtlarenje, terapiju uz pomoć životinja, tjelovježbu u prirodi, očuvanje okoliša, terapiju divljinom i terapijski rad na farmi. Postupci zajednički ovim različitim pristupima su usmjeravanje na aktivnost, više nego na samo zdravlje, uz profesionalno vodstvo (ne nužno psihoterapeuta, ali moguće), u zelenom okruženju, često u društvu drugih ljudi.

“Ekoterapija mi pomaže osunčati i tijelo i um. Unosi zrake svijetla kroz gustu maglu depresije.ˮ

Učinkovitost ekoterapeutskog pristupa se pokazala u slučajevima snižavanja povišenog krvnog tlaka, smanjenju prekomjerne tjelesne težine, bržem oporavka nakon operacijskih zahvata, redukciji simptoma stresa, depresivnosti, PTSP-a, ADHD-a i poremećaja prilagodbe.

“Cijelog svog života imam problema s blagom do umjerenom anksioznošću, depresijom i opsesivno kompulzivnim poremećajem. Volontiranje na lokalnoj farmi, zadnjih nekoliko godina, bila je najbolja stvar koju sam ikad napravila za sebe, naravno, uz dobru terapiju razgovorom.ˮ

Prednost je ovog pristupa što ga se može kombinirati uz druge terapijske aktivnosti poput terapija razgovorom ili uporabe lijekova. Također, ovu vrstu terapije je moguće provoditi i u urbanim sredinama, dovoljno je da nam je dostupna neka zelena površina na kojoj ćemo ili nešto raditi ili se usmjeriti na iskustvo doživljaja prirode. Nije nužno niti to da imamo problema s mentalnim zdravljem kako bismo se uključili u neki oblik ekoterapije i kako bi nam koristila. Uostalom, velik broj ljudi se uključuje u razne aktivnosti u prirodi ne prvenstveno radi problema, nego radi obnavljanja svoje mentalne i fizičke snage kako bi se osjećali bolje i uspješnije se nosili sa svakodnevnim životnim izazovima.

“Odlučila sam volontirati u prirodi svake subote, jer sam se tad najčešće osjećala bezvoljno. To mi je stvarno pomoglo da se brže oporavim i osjećam bolje. Tijekom tjedna cijele dane radim u uredu, tako da mi je užitak za vikend učiniti nešto sasvim drugo, u toliko drugačijem okruženju.ˮ

Donosimo popis različitih aktivnosti kao izvor poticaja i ideja za kreiranje vaše vlastite „ekoterapije“:

  • avanturističke aktivnosti u grupi (planinarenje, posjet spilji, rafting)
  • provođenje vremena sa životinjama (odlazak u eko-selo ili zoološki vrt)
  • rad na farmi (sa životinjama ili biljkama)
  • očuvanje ili čišćenje prirode
  • tjelesne aktivnosti u prirodi (tjelovježba, vožnja biciklom, trčanje, hodanje)
  • razne umjetničke aktivnosti (slikanje u prirodi ili nekim prirodnim materijalom, izrada rukotvorina koristeći pritom prirodne materijale poput drva i gline)
  • vrtlarstvo (uzgoj hrane ili ukrasnog bilja u zajedničkim gradskim vrtovima ili unutar građevina)
  • kampiranje ili gradnja skloništa u divljini

Sve navedene i brojne druge aktivnosti potrebno je obavljati uz poštivanje svih sigurnosnih mjera i uputa, radi vlastite i tuđe sigurnosti, pogotovo kad se radi o riskantnijim aktivnostima poput planinarenja, raftinga ili jednostavno istraživanja divljine.

Ako niste u mogućnosti provoditi vrijeme u prirodi, možete je unijeti u svoj dom, na razne načine. Kupite cvijeće ili bilje u tegli, ukrasite dom materijalima iz prirode (cvijeće, ukrasno perje, komadi drva, plodovi), uredite si udobno mjesto iz kojeg imate dobar pogled (na nebo, park, drveće, livadu), uzgajajte bilje na balkonu/prozorskoj gredici, fotografirajte svoja omiljena mjesta u prirodi i koristite ih kao pozadinu na mobitelu/računalu ili ih objesite kao slike na zid, slušajte zvukove prirode poput pjeva ptica, valova ili kiše (postoje brojne aplikacije za tu namjenu).

Iskustva ljudi s ovom vrstom terapije su različita, kao i njihov odnos prema prirodi. Jedan bivši vojnik, s dijagnozom PTSP-a, koji je bio skeptičan prema ekoterapiji kaže:

Bio sam jako sumnjičav prema ideji da mi priroda može pomoći, pogotovo u mojim okolnostima, ali sam ipak probao.ˮ

Kao i mnogi drugi, s ili bez ikakvog poremećaja, uvjerio se u ideju poznatog psihologa Jamesa Hillmana koji je tvrdio da „čovjek ne može biti shvaćen ili izliječen van konteksta prirode i planeta na kojem živi.“

Tijekom prvih mjeseci pandemije divili smo se iznenada očišćenim rijekama, morima i gradovima, koje je priroda brzo počela osvajati. Povratkom u slobodnije kretanje pruža nam se prilika da uzvratimo i ponovno „osvojimo“ prirodu. Ovaj put nešto pametniji, uz svijest o životnoj važnosti suradnje, koja donosi zdravlje kako nama tako i planetu.

(temeljeno na izvorima mind.org)

Korištenjem stranice www.zzjz-zz.hr pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne. Više o kolačićima

Skip to content