Ovaj dan se obilježava u spomen na 22.rujna 1999. godine kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena. Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i slanje poruke o nultoj toleranciji svih oblika nasilja, a to su tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje.
Prema definiciji ono je oblik diskriminacije žena koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Upravo za ovaj oblik nasilja se kaže da je ono jedno od najraširenijih, najupornijih i poražavajućih kršenja ljudskih prava u današnjem svijetu. Procjena je da svaka treća žena u svijetu trpi neki oblik nasilja, najčešće od osobe iz svoje bliske okoline.
Iako bi obitelj trebala biti najsigurnija zajednica, upravo u njoj se najčešće događa nasilje nad ženama. U slučaju nasilničkog ponašanja u obitelji žene su žrtve u visokih 75% do 80% slučajeva. Počinitelji su najčešće sadašnji ili bivši partneri. Neke oblike nasilja se lakše prepozna od drugih pa se tako najviše prijavljuje tjelesno nasilje, zatim psihičko, a u značajno manjoj mjeri ekonomsko nasilje. Problem nije u tome da drugi oblici nasilja osim tjelesnoga ne postoje, nego se radi o tome da ih žrtve teže prepoznaju i da ih se isto tako teže dokazuje i procesuira jer se radi o perfidnim oblicima zlostavljanja. Dio problema je i izostanak prijavljivanja nasilja od strane žrtve na što često utječe osjećaj srama i stigme tako da žrtve često pate u tišini, izolirane, a počinitelji u tim slučajevima prolaze nekažnjeno. Među ženama ranjivije su mlade djevojke i starije žene.
Nažalost od pojave pandemije u porastu je nasilje nad ženama i djevojkama, a pogotovo u obliku obiteljskog nasilja. Između različitih vrsta nasilja jedan oblik je manje poznat i češće ga se previdi – radi se o ekonomskom nasilju. Ono pogađa i zaposlene i nezaposlene žene, no ove posljednje su u većoj mjeri žrtve ekonomskog nasilja. Počinitelji su ti koji u potpunosti raspolažu novcem jer smatraju da nezaposlenažena ne doprinosi kućanstvu. Ovakvo nasilje je prisutno i u situacijama kad je žena zaposlena no počinitelj svejedno preuzima kontrolu nad novcem te ga uskraćuje partnerici. Ovaj oblik nasilja se ukratko može opisati kao ekonomsko iskorištavanje i ugrožavanje. Posljedica je često ekonomska ovisnost radi koje žrtve ostaju u braku ili kućanstvu s počiniteljem. Ovaj oblik nasilja nije izoliran, pojavljuje se u kombinaciji s drugim oblicima nasilja, ali ga se za razliku od tjelesnog pa i psihičkog otežano izdvaja kao razlog za akciju i poduzimanje mjera u svrhu zaštite žrtve.
Tolerancija različitosti je svakako potrebna i poželjna za miran suživot, no kad se radi o nasilju toleriranje uzrokuje upravo suprotno, onemogućava miran život i sretno društvo. Reagirati na nasilje je dužnost, no to ne znači samo pružiti nekome neposrednu pomoć. Jednako važna je pomoć u obliku podrške u društvu, prijateljske podrške, jasnog stava o neprihvatljivosti nasilja kao i o tome da žrtve nisu krivci za nasilje.