Europski tjedan kretanja (16. – 22.09.)

10 lekcija koje smo naučili tijekom ograničavanja kretanja u vrijeme pandemije za bolje kretanje u gradovima

1. Javni prostor je dragocjen; važnije je no ikad, da su gradovi za ljude a ne za automobile (parkirane ili u prometu na cestama s više voznih traka).  Promjene u pravilima su moguće u krakom vremenskom periodu.
2. Cijenimo više bazične radnike, koji su do sada bili nevidljivi; radnike u javnom prijevozu i ostale  koji nam pomažu da se krećemo, između ostalih. S obzirom da je ograničen kapacitet javnog prijevoza, važno je da dajemo prednost ljudima koji ga najviše trebaju. Ali, također trebamo obnoviti povjerenje u javni prijevoz, što je osnovno za održivo i sigurno kretanje u gradovima.
3. Nevidljivo je postalo vidljivo:  razine zagađenostizraka i zagađenost bukom koje proizvodni dnevni promet u gradovima je pao na nikad viđene niske razine. Europljani su neko vrijeme uživali u čišćem zraku i manjoj buci u gradskim središtima te izrazili želju da tako bude i u dalje. Što možemo učiniti da bar do neke mjere tako bude i u budućnosti?
4. Naš svijet se gibao prebrzo, ali nema potrebe za žurbom; mogli bismo usporiti postavljanjem ograničenja brzine u gradskim središtima na 30 km/h ili po potrebi i niže.
5. Zdravlje dišnog sustava i aktivan životni stil su bitniji no ikad;  početna istraživanja predlažu da zagađenost okoliša i pretilost značajno povećavaju zdravstveni rizik od covid-19. Dakle, trebamo pronaći trajno bolja rješenja kojima bi pomogli ljudima da sigurnije hodaju i voze bicikle u gradovima. Svi bi se trebali potruditi da ostanu u dobroj kondiciji i da se bave sportom, pa nije čudo da su se sportske sprave i rekviziti rasprodali u većini dućana; međutim najbolja trening je jednostavan, poput šetnje ili vožnje bicikla.
6. Rad od doma je postao normalan i moguć mnogim ljudima, a time se smanjuje  zagušivanje prometa i onečišćenje okoliša redovitom vožnjom na radno mjesto. U isto vrijeme, neki djelatnici koji moraju stići na radno mjesto to čine lakše i brže. Poslodavci i stručnjaci za promet moraju zajednički pronaći bolja rješenja za siguran povratak na ceste.
7. Učenici koje roditelji voze u školu značajno pridonose zagušenju prometa. Također, time čine rizičnijim uvjete na cesti za ostalu djecu koja šeću ili voze bicikle do škole, pa i njih roditelji voze u školu – nastaje začarani krug. Učenje na daljinu ili e-učenje može pomoći, ali trebamo u konačnici održivije načine prijevoza djece do škole.
8. Digitalni alati su ključ učinkovitije uporabe javnog prijevoza, ali moraju funkcionirati svima. Mnogo su godina stručnjaci proučavali „Maas“ (Mobilnost kao servis, eng. Mobility as a Service) kojim bi se promovirali multimodalni stilovi života – aplikacije koje pružaju informacije u realnom vremenu kako bi se izabralo kretati manje zagušenim rutama, ili planeri prijevoza koji daju i opcije hodanja umjesto promjene više autobusnih linija. Digitalna pismenost i dostupnost su također bitan faktor kako bi se ovakvi alati najbolje iskoristili.
9. Kupovina putem interneta je bila važna opcija tijekom ograničavanja kretanja uslijed pandemije, ali što je s dostavom? Dostava putem teretnih bicikalabi mogla bitidobro rješenje, uz minimalno onečišćenja okoliša!
10. Određene skupine ljudi su mnogo ranjivije – izgradimo gradove bez barijera u transportnom sustavu, jer gradovi dostupni ljudima u invalidskim kolicima su gradovi dostupni svima.